Glavni imam Elvir Hodžić hatib u Potočarima

Overview

• Type: Elvir hodžić, hutba, potočari

HUTBA: Šehidi i mi

Datum: 10.August.2018.godine
28.Zu-l-Kade.1439.g.h.

Mjesto: Musalla / Memorijalni centar Potočari, Srebrenica

Hatib:glavni imam MIZ Bratunac Elvir ef. Hodžić

U Kur’ani Kerimu, Ti si Gospodaru naš rekao; “I ne recite o onima koji su poginuli na Allahovom putu: “Oni su mrtvi.” Nikako, oni su živi iako vi to ne vidite.“ (Bekara: 154).
Neka je Salavat i selam našem poslaniku, Muhammedu a.s. koji kada je upitan o značenju ovih riječi, je rekao :
„Njihove duše su u utrobama zelenih ptica, čiji kandilji vise o Aršu, lete po Džennetu kuda zažele, a potom se ugnijezde u kandiljima. [Soft Break] Allah ih pogleda i upita: „Želite li nešto?“- Šta možemo poželjeti kada slobodno hodamo po Džennetu kuda zaželimo? Allah ih upita tri puta, i kada vidješe da će ponovo biti upitani, rekoše: Želimo da nam povratiš naše duše pa da ponovo poginemo na Tvome putu. Pošto vide da nemaju neke potrebe bijahu ostavljeni.“
Neka je salavat i selam njegovoj časnoj porodici i njegovim plemenitim ashabima, koji se zajedno s njim, čitavim svojim bićem boriše da Tvoja riječ bude gornja.
Draga braćo, danas je 28.Zu-l-kade.1439.g.h./ 10.august.2018.godine
Često smo u prilici da čujemo mnoge riječi, a po svojoj prirodi na riječi se uobičajeno naviknemo, pa o njima, njihovoj važnosti i značenju odveć i ne razmišljamo. Stoga, u kontekstu pojma šehid, danas ovdje moramo naučiti značenje te riječi, njenu veličinu i smisao, koji nam svima valja poštovati, da bismo imali ispravan odnos spram naših šehida.
U jezičkom smislu riječ šehid znači; onaj koji je prisutan, onaj koji svjedoči; žrtva, mučenik, postradali. U prenesenom smislu, šehid je dakle svjedok vjere u Allaha, dž.š., svjedok ovoga prolaznoga, ali i vječnoga – ahiretskoga svijeta. Šehid je svjedok dobrote i samopožrtvovanja za svoju vjeru i druge ljude, ali se istovremeno i njemu svjedoči da će u Džennet ući. Prema tome, u simboličkom smislu, šehid je čovjek koji je posjednik svjedočenja i koji je svjedok svoje smrti, svoje pogibije.
Govoreći u kontekstu današnje hutbe, ovdje spravom možemo kazati-Pravi i istinski šehid je onaj koji pogine boreći se na Allahovom putu. Aktivno se suprostaviti sijačima zla i nasilja i pri tome založiti svoj život u odbrani tih najčasnijih vrijednosti, znači biti šehid biti svjedokom stanja i ovoga i onoga svijeta. Ovakvi su bili ovi šehidi u Potočarima s kojima danas želimo podijeliti i naše stanje i naš hal. Nagrada ovim šehidima je Džennet, oni su u društvu Allahovih poslanika i Allahovih miljenika, njima su svi grijesi oprošteni još pri prolijevanju prve kapi krvi.
Šehid se bori zarad uzdizanja istine i riječi Božije. Na tome putu šehid mora biti lišen lične požude i slave, gramzivosti, pljačke i osvete. Ne može se nositi u velikim bitkama, onaj ko nije već dobio bitku u svojim prsima, u borbi protiv samoga sebe. Zato se spravom u kontekstu šehida govori da su to najbolji sinovi koje je naša zemlja dala, da su oni naš ponos i garancija našeg opstanka u ovim krajevima.
Kao što Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže…oni su živi ali vi to ne vidite…mi koji smo se vratili znamo da bez njihovog prisustva, bez ovih ovdje mezarova i nišana, i duša njihovih koje su tu …da tu s nama danas, klanjaju džumu ui popunjavaju praznine u našim safovima….. bez njih i njihovog stalnog prisustva i bdijenja nad ovim narodom bošnjačkim, ovdje niko od nas ne bi ni zanoćio…pred ovim šehidima ovdje …živim i trajnim svjedocima želim da kažem…da je i danas isto vrijeme i isti belaj kao i u vrijeme njihove pogibije …agresija se vodi samo drugim i perfidnijim sredstvima….s tim što nismo mi isti kakvi ste vi bili i ostali… današnje generacije Bošnjaka pristale su na teoriju nametnutu od strane zločinaca i međunarodne zajednice o pojedinačnim zločinima i zločincima…individualizaciju zločina i zločinaca/ pojedinačne njihove odgovornosti…..u kojoj su eto neki problematični tipovi i srpskog naroda sami na svoju ruku pobili 8372 Bošnjaka…ti pojedinci su toliko sposobni da su sve one žene i djecu prevezli do Kladnja..oni su superljudi…jer su sve zarobljene i one koji su im se predali zatvorili u logore Kravica, Branjevo, Grbavci, OŠ Vuk Kradžić u Bratuncu…, pobili ih, iskopali grobnice, kasnije ih prebacivali…da,da na se ovo smo mi pristali…ova generacija „napaćenih Bošnjaka“ kojima je zaista „teško“ danas živjet….iako nam gotovo svako srpsko dijete grafitom poručuje, oni na svakom zidu po RS-u pišu „Svi smo mi Ratko“, pristali smo da idemo na koncerte prekodrinskih diva u velikom broju…punimo hale…trgove i stadione …..a na vjerskim i kulturnim obilježavanjima vašeg stradanja izuzev dženaze 11. Jula. okupi nas se veoma malo….i na dženazi vi to vidite…. dođu Bošnjaci Bošnjakinje koji se ponašaju kao na vašeru…Bošnjakinje se u suknjicama i golih ramena sa šamijom na glavi dođu da vas obiđu…vidite vi to….naše političke vođe ne rade svoj posao odgovorno, hiljade nam opravdanja nalaze zašto nešto nisu uradili….ovi koji upravljaju ovom vašom kućom…trebali bi se odgovornije i sa strahopštovanjem odnositi prema Vama i ovoj vašoj kući….svakoko i konačno ovu paučinu skinut i svaki ovaj nišan ubijelit a travu i ruže uredit……da blista…a vidili ste i onaj cirkus sa Vučićem prije nekoliko godina…….naša ulema…da, da i mi…neće mladi a pogotovo ne stariji imami da dođe u ovaj dio BiH da rada…oni bi na Baščaršiju…u Begovu džamiju…lagadnog života i teorijske vjere….konkursi za pojedine džamije se i po nekoliko puta ponavljaju, naša omladina se kocka, pije, druži i druguje pa i ašikuje s njima i njihovim mladićima i djevojkama, po neka se naša sestra ili kćerka i uda za sina od onih koju su vas ubijali…da, da i toga ima…. naše majke, sestre, kćerke su se toliko razgolišile da se ne razlikuju od njihovih žena, naši radnici traže posao a mole Boga da ga ne nađu, traže da što manje urade a da što bolje naplate, naši privrednici ne poštuju radnike-gledaju da ih što manje plate a da im ti isti radnici što više urade, naši demobilizirani borci jedva sastavljaju kraj s krajem, a neki koji ništa nisu zaslužili imaju primanja i po nekoliko hiljada maraka,…Bošnjaci su osnovali sto političkih partija i svi bi da budu bosovi….penge…mnogo je toga što bih vam danas imamo karzati o tome kakvi smo …vi to vidite i snedbivate se…znamo i osjećamo to….
Mogli bismo ovakvo naše stanje i ponašanja i opravdati i opravdavati raznim razlozima…novo vrijeme…tehnologija…lagodan život…da Srpsko vodstvo s obje strane Drine i dalje ne agituje na nas kao narod i na ovu teritoriju…stim da se ovo vrijeme može porediti sa onim iz 1993.godine jer nas i Latini okružju mostovima i rade sve da nas sataniziraju i stave u geto…….
Danas bi upravo na ovom mjestu pred Vama kao svjedocima trajnim, vječnim,, Bošnjaci trebali da crpe snagu za život bez poniženja-za život bez ucjena-za život ravnopravnosti sa drugima na zemlji bosanskoj u svakom pogledu….kako sa ovakvim ponašanjem…
Znamo mi da je haram Vas ignorirati, odnosno ignorirati vašu prisutnost međunama, zaboraviti da ste vi ovoj zemlji, pa tako i nama, dali sve što ste imali; svoju mladost, krv, život, svoje nikada dosanjane mladalačke snove. Na žalost, svojim odnosom prema vama, sve očitije pokazujemo da nismo dostojni vaše žrtve, jer sve nezainteresiranije iskazujemo svoje poštovanje prema vama, vašim porodicama i šehitlucima. Samo od sebe nameće se pitanje: Svodili se sav naš dug na ritualno učenje Fatihe uz vaše podnožje i prigodno polaganje cvijeća iznad vaših glava pred kamerama i okupljenim novinarima.
Naš dug prema vama, trebala bi biti, prije svega, stalna briga i napor za uzdizanje Božije riječi, a zatim, svakodnevna borba za očuvanje domovine Bosne i Hercegovine, u svim njenim dijelovima, značenjima i simbolima. Bosna je i dan danas napadnuta i izložena opasnosti od onih koji je i u tom ratnom periodu htjedoše uništiti, ali i od strane nekih koji sebe nazivaju bosancima, ali samo drugim sredstvima i drugim metodama nagrizaju Bosnu i Bošnjaštvo u njoj.
Ko god od nas ne radi na očuvanju svoga i državnog identiteta i na poboljšanju stanja i našega življenja u Bosni i Hercegovini, iznevjerio je zavjet i zadužbinu vašu i vas šehida. Naš Vjerovjesnik, Muhamed, a.s., upozorava nas: Nemojte osramotiti vaše umrle sa ružnim djelima, jer se ona predočavaju vašoj rodbini od stanovnika u kaburu..
Moramo svijest ove generacije mijenjati jer Svaki Vaš nišan ovdje nosi snažnu i neprolaznu poruku, a to je da ste živi, da ne umirete, kako Vas mi doživljavamo.
Pa odakle nam onda pravo da i mi svojom bahatošću i bahatim ponašanjem, potcjenjujemo žrtvu i na taj način sramotimo i vas i sebe.
Poruka i amanet koji ste nam ostavili širom naše domovine jeste da budemo dostojni žrtve i onoga čega ste vi bili. Živjeli ste za ovo što mi danas imamo – za slobodu, za mir, za domovinu, za šehadet, za džemat, -dali ste nam pravo da Bošnjak nema straha ni od koga, da Bošnjak ima pravo da kaže šta misli, da Bošnjak bude ravnopravan sa drugima.

-Gospodaru, daj nam snage i učini nas dostojnim da svojim djelom i moralnom snagom nastavimo koračati putem koji su ucrtali naši šehidi.
– Gospodaru, daj nam snage da izdržimo svako iskušenje i pomozi nam da sačuvamo našu jedinu domovinu, vjeru, narod, kulturu i tradiciju.
-Gospodaru daj nam snage i pameti, da znamo cijeniti šehidsku žrtvu, i učini nas dostojnim te plemenite veličine i da budemo od onih koji će svijetla obraza susresti se sa njima na Danu obećanom bez imalo stida i srama spram njih.
Amin ja rabbel-alemin!!!