Još deset žrtava zločina počinjenih u Bratuncu 1992. godine u utorak 12. maja svoj vječni smiraj pronaći će na šehidskom mezarju Veljaci.

Svaka nevina podrinjska žrtva priča je za sebe, sudbina za sebe…

Sudbina porodice Omić je gorka da gorčija ne može biti. Otac Nurif, maloljetni sinovi Hajrudin i Nurdin živi su zapaljeni u kući u naselju Zalužje.

Otac i dvojica sinova sutra će pronaći vječni smiraj na Veljacima, dok su vatra i dim progutali i majku mučki ubijenih dječaka.

U smrt su Hajrudin (9) i Nurdin (13) najvjerovatnije otišli držeći se za ruke. Dokaz tome su pronađene kosti, koje su bile spojene zbog čega se nije u postupku identifikacije moglo utvrditi koja kome pripada.

“Moja majka je dala krv za DNK, ali ona danas zbog lošeg zdravstvenog stanja nije mogla i imala snage da dođe na njihov ispraćaj. Njihove kosti se nisu mogle razdvojiti i zbog toga smo se odlučili da ih pokopamo u istom tabutu. Zajedno sa njima sutra će biti pokopan i njihov otac“, kaže Dževada Mašić, rodica Hajrudina i Nurdina, kojoj su u bratunačkom zločinu ubijen otac, djeca i četvorica amidža.

Na živoj lomači u Zalužju ubijena su i braća Azem i Sejfulah Čivić. Jedini preživjeli član porodice Čivić, brat Mevludin, nije imao snage da progovori o svim ubijenim članovima svoje porodice i familije.

“Žrtve koje danas ispraćamo pronađene su na različitim lokacijama. Braća Omić i Čivić su zapaljeni u Zalužju, imamo žrtvu koja je ubijena u Šapcu i bačena u Drinu, a imamo žrtava iz masovnih stratišta Križevačke njive i Bilječeva. Nema pravde na ovom svijetu niti će je biti. Zlikovci koji su počinili najmonstruoznije zločine i danas šetaju najkrvavijim gradom – Bratuncem“, kazala je Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja Žena Podrinja – Bratunac, koja je izgubila 23 člana svoje uže familije.

Nevine bratunačke žrtve ispraćene su danas iz Komemorativnog centra u Tuzli, a dženaza će im biti klanjana sutra u vrijeme podne namaza.

(Klix)